MENU Blizu

Privredni subjekti nisu dužni da vode robno knjigovodstvo za maloprodaju

  • 12.01.2023.

Zakonom o računovodstvu definisano je da pravna lica i preduzetnici vode poslovne knjige, i to dnevnik, glavnu knjigu i pomoćne knjige.

Pravna lica, odnosno preduzetnici mogu analitičke evidencije da vode odvojeno za različite vrste sredstava i obaveza: nematerijalnu imovinu, nekretnine, postrojenja i opremu, investicione nekretnine, dugoročne finansijske plasmane, zalihe, potraživanja, obaveze iz poslovanja, obaveze po kreditima i druge stavke koje se odnose na bilansne pozicije. Pomoćne knjige koje se odnose na imovinu u materijalnom obliku, iskazuju se u količinama i novčanim iznosima.

U skladu sa Zakonom o računovodstvu, pravna lica i preduzetnici „knjigaši“ mogu ali ne moraju da vode evidenciju o robi prema količini (robno knjigovodstvo) u maloprodajnim objektima, odnosno ovo je pitanje koje treba urediti opštim aktom (Pravilnikom o računovodstvu i računovodstvenim politikama). Ovaj stav potvrdilo je Ministarstvo finansija 4.10.2022. tumačeći propis o računovodstvu koji definiše da li postoji zakonska obaveza za vođenje robnog knjigovodstva u maloprodajnim objektima mikro pravnih lica (preduzeća i preduzetnika).

Zakonom o računovodstvu („Službeni glasnik RS“, br. 73/19 i 44/21 – dr. zakon, u daljem tekstu: Zakon), uređuju se obveznici primene ovog zakona, razvrstavanje pravnih lica i preduzetnika, organizacija računovodstva, računovodstvene isprave i vrste poslovnih knjiga, uslovi i način vođenja poslovnih knjiga, Registar pružalaca računovodstvenih usluga, priznavanje i vrednovanje pozicija u finansijskim izveštajima, sastavljanje, dostavljanje i javno objavljivanje finansijskih izveštaja, godišnjeg izveštaja o poslovanju, izveštaja o korporativnom upravljanju, izveštaji o plaćanjima autoritetima vlasti i nefinansijsko izveštavanje, Registar finansijskih izveštaja, Nacionalna komisija za računovodstvo i nadzor nad sprovođenjem odredbi ovog zakona.

Članom 8. stav 1. Zakona propisano je da pravna lica, odnosno preduzetnici opštim aktom, u skladu sa ovim zakonom, uređuju organizaciju računovodstva na način koji omogućava sveobuhvatno evidentiranje, kao i sprečavanje i pravovremeno otkrivanje pogrešno evidentiranih poslovnih promena, uređuju interne računovodstvene kontrolne postupke, utvrđuju računovodstvene politike, određuju lica koja su odgovorna za zakonitost i ispravnost nastanka poslovne promene i sastavljanje i kontrolu računovodstvenih isprava o poslovnoj promeni, uređuju kretanje računovodstvenih isprava i utvrđuju rokove za njihovo dostavljanje na dalju obradu i knjiženje u poslovnim knjigama.

Odredbama člana 8. stav 2. Zakona propisano je da pravno lice, odnosno preduzetnik svojim opštim aktom kojim uređuje organizaciju računovodstva određuje vrste i oblik pomoćnih knjiga koje vodi. Odredbama člana 12. st. 1. i 2. Zakona, propisano je da poslovne knjige predstavljaju jednoobrazne evidencije o stanju i promenama na imovini, obavezama i kapitalu, prihodima i rashodima i vanbilansnoj imovini i vanbilansnim obavezama pravnih lica i preduzetnika. Poslovne knjige su dnevnik, glavna knjiga i pomoćne knjige.

Pomoćne knjige su analitičke evidencije i druge pomoćne knjige (dnevnik blagajne i druge pomoćne knjige). Pravna lica, odnosno preduzetnici mogu analitičke evidencije da vode odvojeno za različite vrste sredstava i obaveza: nematerijalnu imovinu, nekretnine, postrojenja i opremu, investicione nekretnine, dugoročne finansijske plasmane, zalihe, potraživanja, obaveze iz poslovanja, obaveze po kreditima i druge stavke koje se odnose na bilansne pozicije (član 12. stav 8. Zakona). Pomoćne knjige koje se odnose na imovinu u materijalnom obliku iskazuju se u količinama i novčanim iznosima (član 12. stav 9. Zakona).

U okviru MSFI za MSP, Odeljak 13.16 propisano je da entitet može da koristi tehnike poput standardnog metoda određivanja cena, metoda maloprodajne cene ili metoda poslednje nabavne cene za odmeravanje ako rezultat približno odražava nabavnu vrednost/cenu koštanja zaliha. Standardne cene koštanja uzimaju u obzir uobičajeni nivo korišćenja osnovnog i pomoćnog materijala, rada, efikasnosti i kapaciteta. One se redovno proveravaju i ako je neophodno menjaju u skladu sa trenutnim uslovima. Metodom maloprodajne cene, nabavna vrednost/cena koštanja se odmerava smanjenjem prodajne vrednosti zaliha pomoću odgovarajućeg procenta bruto marže.

Odredbama paragrafa 21. MRS 2: Zalihe, definisano je da se tehnike odmeravanja nabavne vrednosti/cene koštanja zaliha, kao što su standardni metod cene koštanja ili maloprodajni metod, mogu koristiti iz praktičnih razloga samo ako su dobijeni rezultati približni nabavnoj vrednosti/ceni koštanja. Standardni troškovi uzimaju u obzir uobičajeni nivo korišćenja osnovnog i pomoćnog materijala, rada, efikasnosti i kapaciteta. Oni se redovno preispituju i, ako je potrebno, menjaju u skladu sa tekućim okolnostima.

Metod prodaje na malo često se koristi u trgovini na malo, za odmeravanje zaliha velikog broja stavki koje imaju brz obrt, slične marže i za koje je neizvodljivo koristiti druge metode. Nabavna cena/cena koštanja zaliha određuje se umanjenjem prodajne vrednosti zaliha za odgovarajući procenat bruto marže. U procenat koji se koristi uključene su zalihe čija je cena umanjena ispod njihove prvobitne prodajne cene. Obično se koristi prosečni procenat za svako maloprodajno odeljenje (paragraf 22. MRS 2).

Imajući u vidu sve navedeno, Zakon ne propisuje obavezu vođenja pomoćnih knjiga koje se odnose na imovinu u materijalnom obliku i iskazivanje u količinama i novčanim iznosima (tzv. „robno-materijalno“ knjigovodstvo) u maloprodajnim objektima mikro pravnih lica (preduzeća i preduzetnika), već je na pravnom licu, odnosno preduzetniku da svojim opštim aktom kojim uređuje organizaciju računovodstva odredi i vrste i oblik pomoćnih knjiga koje vodi.

Dodatno, svako pravno lice odnosno preduzetnik, ima obavezu da obezbedi verodostojne podatke u vezi sa poslovnim knjigama koje vodi, pa tako npr. ne može predvideti da nema/ne vodi analitičke evidencije osnovnih sredstava jer u tom slučaju ne može da vrši obračun amortizacije konkretnog osnovnog sredstva. Kad je reč o vođenju analitike robe u maloprodaji, napominjemo da nije neophodno da pravno lice (uključujući mikro), odnosno preduzetnik vodi „robno-materijalno“ knjigovodstvo u maloprodajnim objektima, s obzirom da postoji tzv. maloprodajna metoda, koja podrazumeva da se zalihe robe vode po prodajnoj vrednosti, a da postoji račun korekcije, tj. račun ukalkulisane razlike u ceni koji prodajnu vrednost svodi na nabavnu vrednost.

Na kraju, saglasno članu 43. stav 2. Zakona, za istinito i pošteno prikazivanje redovnog godišnjeg finansijskog izveštaja i godišnjeg izveštaja o poslovanju, odnosno konsolidovanog godišnjeg finansijskog izveštaja i konsolidovanog godišnjeg izveštaja o poslovanju pravnog lica propisana kolektivna odgovornost (zakonskog zastupnika, organa upravljanja, nadzornog organa i lica koje sastavlja finansijske izveštaje delujući u okviru nadležnosti koje su im zakonom i internom regulativom pravnog lica odnosno preduzetnika dodeljeni), odnosno u konkretnom slučaju pravno lice je u obavezi da sastavi redovan godišnji finansijski izveštaj u skladu sa odgovarajućom računovodstvenom regulativom, dok je krajnja odgovornost revizora (pod pretpostavkom da je pravno lice obveznik revizije) da potvrdi, odnosno izrazi mišljenje o usklađenosti tog finansijskog izveštaja sa pomenutom regulativom.

Izvor: Experta.rs, Ministarstvo finansija

 

Sličan
sadržaj

Saop je rešenje kompanije Seyfor